Uvod u Wi-Fi

Krenimo od samog pojma što je bežična mreža. Wi-Fi (Wireless-Fidelity) oznake 802.11 je bežična mreža gdje se podaci prenose pomoću radio frekvencija RF (2.4GHz dok verzija 802.11a radi na frekvenciji od 5GHz).
Izumila ga je NCR Korporacija/AT&T u Nieuwegeinu,tj. Nizozemska. Prva mreža se zvala WaveLAN i radila je na brzinama od 1 do 2 Mbps. Poslje je Vic Hayes s tim osmislio standarde za Wi-Fi 802.11b, 802.11a i 802.11g.
Kao sve u informatičkom svijetu, Wi-Fi radi u binarnom obliku, tj. sve se pretvara u 0 i 1.

Standardi
Standardi koje danas koristimo su 802.11b i 802.11g, iako postoji i verzija 802.11a koja se ne koristi puno.

- 802.11b je jeftinija i sporija varijanta koja prenosi podatke brzinom od 11Mbps (megabita po sekundi), ali zbog neidealnih uvjeta to iznosi manje

- 802.11g je trenutno najkorištenija verzija koja radi na brzini od 54mbps, ali iznosi manje zbog različitih uvjeta vanjske okoline.

Što je sve potrebno da bi se spojili?
Ukoliko se spajaju dva računala govorimo o AD HOC načinu spanja. Tu treba naravno dva računala koja imaju ugrađene kartice za bežičnu mrežu te odgovarajući softver koji dolazi sa Windowsima XP, ali pak neke kartice dolaze sa zasebnim softverom radi boljeg iskorištavanja mogućnosti kartice.

PREUZETO SA INTERNETA

Ukoliko se želi spojiti više računara u jednu mrežu, koristi se AP (Access Point) uz koje dolazi antena koja mali raspon, a ukoliko su ti računari udaljeni, koristi se omnica (antena koja šalje i prima signal u svim smerovima, tj. 360°).

Kod bežičnog sustava možete koristiti printer, razmenu datoteka između računala, pristup internetu, umreženo igranje i još mnogo toga, u biti sve kao i kod standardne LAN mreže.

Može li se signal pomješati s ostalim?
Mogućnost je vrlo mala, ali Bluetooth radi na istoj frekvenciji pa je ponekad moguće mješanje signala te smetnje, ali vrlo retko.